odmotavanje

Žena koju svi osuđujemo

Sinoć sam svratila do prijateljice da joj pomognem oko sklapanja nekog kuhinjskog elementa. U kreativnom haosu koji sam zatekla u njenom stanu, pored prelepo očuvanog TV iz 1960. našla sam brojeve zagrebačkog magazina START. Da ne dužim dalje priču, časopis je čitao otac njene devojke pre ravno 45 godina! A voli čovek sve da čuva, i ne dozvoljava da se silne knjige i časopisi koji danas nikom ne trebaju (algebra na ruskom! srpsko-hrvatski pravopisi), iznesu i bace u smeće.

Pružila mi je 48. broj Starta, iz 18. XI 1970. Taj broj po cijeni od 3 dinara donosi intervju “koji je jedan vrsni novinar na prevaru uspeo da iznudi od jedne zagrebačke lezbejke”.

Meni je toliko bilo zabavno da čitam intervju, da ću ga u celosti preneti na blog:

Triput sam pokušao odgoditi temu jer je do sagovornice naprosto nemoguće doći. Kolege iz redakcije savjetovali su mi da upotrijebim trik. I upotrijebio sam ga. Svoju dobru znanicu, elegantnu i lijepu, podmetnuo sam kao mamac. Trebalo je, naime, da razgovaram s lezbijkom, ženom homoseksualkom.
I uspjelo je.

Sjedimo u luksuznom zagrebačkom restoranu. Oko nas otmjen svijet. Moja znanica je upalila signal. Nekim kretnjama tijela i pogledima dala je do znanja Lijani (nazovimo je tako) da joj je ugodno u njenom društvu. Čim su započele razgovor počeo je i moj posao. Okrenuo sam se prema susjednom stolu i preko uha slušao. Oči lezbijke bile su mutne poput zimskog sunca čije zrake u snopovima jedva probijaju kroz grmlje. (bold D.B)

Ponašala se poput djevojčice okružene bićima s kojima nikad nije mogla naći zajednički jezik. Zagrepčanka je, ima dvadeset osam godina, visoku stručnu spremu, dobar posao, veliku zaradu i superkomforan, namješten stan (i traži curu ovim putem?! ali slušajte dalje) Samo zlato na njenim rukama vrijedi pola milijuna dinara, a krzno dvaput više. (?!) Pije ekskluzivna pića i jede najbiraniju hranu.

- LIJANA, ZAŠTO STE TAKVI? – UPADOH U RAZGOVOR.

Nije odgovorila, ali mi je dugotrajnim pogledom u oči dala do znanja da ispituje što želim saznati.

- KAKO PRONALAZITE OBJEKT SVOJE LJUBAVI?

Znanica je odgovorila, ali njeno mišljenje nije me zanimalo…

- JAVLJA LI SE KATKAD U VAMA OSJEĆAJ MATERINSTVA? ŠTA OSJEĆATE PREMA MUŠKARCIMA? NA KOJIM MJESTIMA SE PRONALAZITE?

Pokušavao sam sve ispijajući viski, ali ledena santa nije se otapala, šutjela je i mjerila moju radoznalost.

- Zaista vas to zanima? – najzad je upitala i odmah dodala:
- Mi smo sretne tek kad pronađemo djevojku za ljubav. Odajemo joj se bez rezerve, spremne da žrtvujemo i svoj život za takvu vezu. Smrtno smo zaljubljene i ljubomorne.
Opet je ušutjela.

- Jeste li čuli za senzacionalno suđenje prije rata u Parizu? Lezbijka je ubila svoju partnericu nožem u srce jer je išla s muškarcem i drugom ženom. Na pretresu je izjavila: Nisam se mogla pomiriti mišlju da je bila u zagrljaju druge žene! – A u zagrljaju muškarca? – upita je sudac. Odgovorila je: Prema takvim odnosima sasvim sam ravnodušna…

Slušala me, onda je rekla:

- Ljubomora da ne izgubi ljubljenu devojku dovela ju je do najgrublje osvete, nije prezala od noža. Mi smo pokatkad takve, možemo imati najodanija osjećanja, prožeta krajnjom požrtvovanošću i apsolutnim pripadanjem. Kad se to iznevjeri…

- I ONDA STE OPET USAMLJENE?

- Presudno je ono što čovjek osjeća, a ne što radi. Vama i ostalima ljubav dviju djevojaka može izgledati morbidna, seksualna anomalija, perverzija, seksualna inverzija u izboru erotskog partnera. Lezbijski ili homoseksualni nagon kod nas, međutim, može poslužiti za izgradnju vrlo snažne i duboke ljubavi, mi se iskreno volimo i pomažemo se međusobno…

- O KAKVOM NAGONU JE RIJEČ?

- Riječ je, kako vi mislite, o protivprirodnom spolnom nagonu koji izaziva odvratnost prema suprotnom spolu. A nije baš tako… Muška taština polazi od principa da je lezbijka ružna djevojka koja nije mogla naći muškarca, a ako je lijepa onda je uzela nešto ekstra. To je u očima muškarca čini perverznijom. Muškarci uvijek promatraju žensku homoseksualnost s obzirom na sebe same. Ako muškarac zamijeti da žena više voli drugu ženu nego njega, razbjesni se: lezbijke za njega postaju neurotičarke. U svakoj normalnoj ženi, međutim, postoji određena lezbijska, homoseksualna težnja koja izrasta iz njezina narcisoidnog osjećaja i opće prožetosti tijela seksualnošću. I najženstvenija žena može podleći lezbijskoj aktivnosti ako ona dolazi od vrlo vješte i aktivne žene, pogotovu ako je lijepa izgleda, stasa. To i u knjigama piše. Meni se slučilo da sam se prvi put podala drugoj djevojci u vrijeme puberteta. Nastavnica je tumačila grčke pjesnike i pjesnikinju Sapho iz Mitilene na otoku Lezbosu. Prijateljica mi je rekla: da pokušamo. I pokušale smo. Reagirala sam na njena draženja tako kao da su puna sladostrašća, gotovo me dovela do orgazma…

- NASTAVILE STE?

- Bilo je suviše opasno za “zeleni raj ljubavi”. Nismo se imale gdje sastajati nasamo. Nalazile smo zadovoljstvo u snovima, pričama, slikama, jer u tom razdoblju nije važno da li se strast izražava milovanjem ili duševnim kontaktom: važna je privlačnost. Posebno je važno kako smo proživljavale strast i usavršavale svoj emotivni i, rjeđe, spolni život.

- KAKO?

- Tražile smo jedna kod druge idealiziranu sliku, nadopunu svojoj ženstvenosti, za koju smo mislile da nam nedostaje. Naše partnerstvo, vjerujte, predstavljalo je savršenu ljubav. Nikad nam se duša nije prevarila u tijelu…

- JESTE LI HODALI S MUŠKARCIMA? 

- Za njih me vežu neugodne uspomene. Moja prva simpatija bio je fizički razvijen, visok, naočit mladić, igrao je u školskom košarkaškom klubu. Kad sam mislila da je sve na dobrom putu, upoznala sam njegove roditelje, osjetila sam strah pred materinstvom. Njegovi roditelji živjeli su u lošim materijalnim prilikama, a otac je, gle slučaja, bio homoseksualac. Pitala sam se je li i on takav? Raskinula sam vezu. S drugim mladićem pvi put sam imala potpun seksualni odnos. Ne samo što me boljela karlica nego je za nj to tako brzo završilo da sam osjetila samo bol. Na fakultetu se dogodilo nešto drugo. U grupi u kojoj sam studirala bilo je dvadesetak muškaraca i četiri stotine djevojaka. Postojali su, dakle, svi uvjeti za lezbijstvo. U meni su se probudili doživljaji snažnog utiska iz puberteta. Počela sam se ponašati osvajački prema djevojkama…

Lijana je ispraznila čašu i uzela malo predaha.

- Bilo je muškaraca u mom životu – nastavila je. Čak sam se i udala. Ali to je bila godina razmirica, sumnji, nepovjerenja. Odlučila sam da se razvedemo i da se ponovo odam, kako kažu, ljepšem spolu. Radije tako nego odnos s muškarcem koga ne voliš i s kojim doživljavaš samo neprijatnosti.

- JESU LI TO RAZLOZI VAŠEGA “SUPROTNOG SPOLNOG OSJEĆANJA”?

- Teško je to objasniti, a vama, možda, još teže shvatiti. Rasprostranjeniji erogenitet kože kod žena daje naročito značenje dodirima u našoj ljubavi, i to u toku priprema za seksualnu seansu. Otuda zagrljaj i milovanje igraju mnogo veću ulogu nego krajnji dodiri što ih žena ima s muškarcima. Vidite, pijem viski, a ne vinjak. Znate li zašto? Manje se osjeća prilikom ljubljenja. Muškarci na to ne paze. O mnogim lijepim stvarima u predigri ne vode računa. Pogledajte kako glasno govore, okreću se, klimaju glavom svakom poznaniku ili znanici koja uđe u restoran. Meni to smeta, to me dekoncentrira. Mi se dugo, dugo promatramo, izvodimo čarolije očima, položajem tijela, odjećom, kosom, opipom čaše…

(Moja znanica počne usnama ljuljati po rubovima čaše i napadno podizati grudi, kao da uzdiše!)

- A KAD STE SAME?

- Diskretno svjetlo, tiha muzika, malo riječi, graciozno držanje i uzajamno uživljavanje. Skidanje ogrlice, narukvice ili šešira može trajati pola sata. Ni u čemu žurba. Zatim dodir. On je najpresudniji, o njemu ovisi “immissio in vaginam”, bilo trljanjem, dodirom ili vještačkim falusom….

- KAKO PREPOZNAJETE KO JE AKTIVA A KO PASIVAN TIP?

- Aktivne djevojke imaju muškaračku konstrukciju, a pasivne pokazuju niz tjelesnih i duševnih oblika ženske konstrukcije. Vole biti milovane, vole da ih se mazi, da im se udjeljuju komplimenti, imaju razvijenije grudi, senzibilnije noge, pokrete ruku, nježno lice… Bar je takvo moje iskustvo.

- POSTOJI LI “UGOVORENI SIGNAL” KAD SE PRONALAZITE ILI OTKRIVATE?

- Upoznavanje je lančano ili slučajno. Djevojka s kojom živim bila je u društvu muškaraca. Pozvali su me za stol jer sam jednog poznavala. Kad mi je pružila ruku prilikom predstavljanja, ja sam joj je poljubila. U kasne sate kada se društvo razveselilo tražila sam da se “pobratimo” ispijanjem na eks i poljupcem. Muškarce sam poljubila u lice, nju u usta. Nije se protivila. U Zagrebu imamo svoj klub…

Videći da se ugrizla za jezik što je spomenula klub, nisam inzistirao. Zamolila me da klub ne spominjem. Sigurno je htjela pričati o lančanom upoznavanju…

- POSTOJE LI “ŽENSKE VEZE” ILI NUŽDE, ILI VEZE SPECIJALNIH OKOLNOSTI?

- Nedostatak mogućnosti drugih odnosa, u odsustvu muškarca, u zatvorima, za dugih putovanja po moru, u internatima, ili iz nužde – u takvim okolnostima neke žene biraju žene po izgledu slične muškarcima. To je prividno ili prigodno lezbijstvo. Mi takve okolnosti koristimo, znamo da smo djevojkama potrebne, i one nama. Čim se promijene okolnosti, one se vraćaju, kako vi kažete, normalnoj orijentaciji spolnog života. Ima nas, međutim, čije je spolno uobličavanje završeno. Vraćanje, kako vi kažete, na normalan kolosijek – isključeno je. Poznavala sam takve koje su lutale u izboru erotskog druga. I ona moja kolegica iz doba puberteta lutala je, ali je njeno lutanje završeno. Ima supruga i djecu. Pritajene “ženske” težnje ugasle su. To ne znači da se ne mogu opet pojaviti, naročito u doba klimakterija, zbog pojačane maskulinizacije svake žene. Mnoge žele samo zavoditi druge žene, a ima ih koje to rade iz navike, ili traže nadopunu seksualnog života koji im nedostaje  u odnosima s muškarcima. Upoznala sam ih nekoliko. Svaka odabire drukčiju partnericu…

- PO GODINAMA ILI IZGLEDU?

- Po godinama. O tome su pisali liječnici. Zar niste znali? “Mladica” upravlja svoj interes prema nedozrelim djevojčicama, “djevici” je cilj dozrela, nevina djevojka, “žena” se upravlja prema zrelim ženama…

- TO JE BOLEST, TO UPRAVLJANJE SPOLNOG NAGONA SUPROTNOG OD ONOGA ŠTO JE CILJ NORMALNOG SPOLNOG NAGONA? – POKUŠAVAM PROVOKACIJOM. OŠINULA ME ODGOVOROM:

- Tako kažu oni koji nisu pokušali “suprotno osjećati”. Lezbijstva je bilo još u antičko doba. Ima ga i danas, ali žene teško odaju stanje svojih intimnih doživljaja.

- U KOJIM GODINAMA NAJVIŠE OSJEĆATE POTREBU ZA DRUGOM ŽENOM?

- Oko četrdesete godine. Tada dolazi do velikog povećanja seksualnih težnji prema drugim ženama, iako nekad samo u potencijalnom obliku, dnevnim ili noćnim snovima…

Želeo sam još nešto pitati, ali moje vrijeme je isteklo. Moram ići – rekla je ustajući.

Kad mi je profinjenim pokretom pružila ruku imao sam osjećaj da u mojoj šaci klize morske trave. Izostao je žar srdačnog stiska.
Ispratio sam je do vrata i u nedoumici gledao za njom sve dok sivilo večernje izmaglice nije ovilo njen lik.
Kamo je vodi put?

J. GRBELJA